nothing but trouble

utorak, 16.02.2010.

OMG Pinky is back, and in what style...Zaruke

Stvarno cu biti iskrena. Sjetim se svog dragog bloga svako malo,no svaki trenutak koji mi je slobodan, koristim za odmaranje. Iskreno ljena sam. No s obzirom na trenutacnu situaciju, ja being totalno free i u bez previse obaveza,a da ne spominjem ogromni sajam sljedeci tjedan, hm da imam viska vremena. I gdje bolje ga potrosit nego na blogu. Ovo pisem nakon ogromnog shopinga kojeg obavih ovo popodne, heheh de je onaj smajli sa obrvama??? Evo ga Da priznajem, bila sam u shopingu i osijecam se krivom za onaj novi crni MAC i cipele s nitnama, samo da spomenem par... Jao koliko vam toga imam za pricati, necu prestati tipkati do sutra. Pinky se udala, odradila prvo ljeto ko profi fotograf, posjetila Brazil i Mexico, Panamu i Columbiju za medeni mjesec. Pocecu sa vjencanjem prvo,zapravo, ne nego s prosidbom koja se dogodila tocno na moj rodendan 13.rujna 2008...znam ovo je post za cure, stoga decki bez uvrede, dosta srceparajucih pricica, ko sto samo zene znaju... Zaruke: Znala sam da ce me zaprositi za moj rodendan. To je maltene bila ucijena. U biti ne bas ucijena koliko sam mu kvocala, 5 godina skupa, posao, kuca, bla bla bla, akhm bla, bla bla...cak su i vrabci na grani pjevuckali: " Ozeni je, ozeni je!" Mada iskreno mislim da muskom mozgu to bas i ne pomaze puno, mozda ce mu (cak) i ici na zivce. Ne znam, nisam musko. Pricali smo o tome cesto. Zamisljali zivot skupa, kako smo ga zivjeli i kako cemo ga zivjeti, ja sam uvijek govorila kako bih se voljela udati na "Lay lady lay" od Dylana i imati crnu vjencanicu...on je vazda govorio kako hoce "the most casul wedding ever" bez odijela, kravata il grupnih portreta... Bilo je to ljeto Gospodnje 2008, zapravo vise u jesen neg u ljeto, Bablje Ljeto...13.9 je kucao na vrata. Engleska, ja sam radila, on je radio. Imala sam los predosjecaj oko svega toga. Da znala sam da ce umrijeti te noci na moj rodendan u automobilskoj nesreci, kako? Ne znam ni sama, al sam znala. J je trebao ici u Hrvatsku na poslovni put dok sam ja trebala ostati u Engleskoj. Trebao je raditi cijeli dan 12.9 i onda afion nazad za Eng. , da slucajno ne propusti moj rodendan...mada svi mi znamo da nije do rodendana... Nesto me je obuzelo. Ne znam tocno sto i kako ga ili it opisati...mozda bi jedna od mojih dragih davnih prijateljica mogla reci sto je to kad ti netko opisuje da tvoj decko je umro na moj rodendan iako nismo ni znali da je. Iako smo samo mislile da je zaspao u autu i zabaoravio zazvat te noci, no ja nisam.Ja sam bila sigurna da je njegov zivot posao...negdje gdje cemo svi jednog dana zavrsiti. ...i ne zelim vam pricati koliko takvih predosjecaja imam, il zasto inzistiram ne ukrcati se na odredeni avion koji padne dva sata kasnije(preuvelicavam)...ostavimo to za neki drugi put...ipak su ovo moje zaruke... Petak s subote: On: " Hallo, evo me na putu, put Splita:" Glupi( necu vrijedat caje, jer je izgovorio dosta grublje rijeci) caji su me zaustavili u Metkovicu(on ne zna tocno gdje je zapravo Metkovic, ali se jako dobro sjeca doline i prvog puta kad su nam caji naplatili kaznu, za nista, tocnije jer je on Englez i zasto ne? Prema cajevim rijecima) "Naplatili su mi kaznu zbog prebrze voznje(ne bi da ga nisam upozorila dva sata ranije da su uvijek na toj nizbrdici), ljut ko ris mi se dere na uho...No znas sto, kisa je pocela padati i cesta je tako skliska da cu morati usporiti i molim te, molim te nemoj se ljutiti, al mislim da cu propustiti avion, jer sam jako umoran. Pokusat cu odspavati uru, dvije pa nastaviti.. Ja: (ono defininitivno ljuta, al pokusavajuci biti ko cool) " Ma da, stvarno, ne brini se proslavit cemo rodjendan sljedeci dan!" Iako zapravo svi mi znamo da nije do rodendana, vec sto ce se dogoditi na taj dan... "Ok, molim te cuvaj se (imajuci na umu moje predosjecaje). I molim te nemoj voziti vise, moj rodendan nije toliko bitan, molim te oprezno. Ostani spavat na negdje sigurno putu i samo dodi doma k meni citav". Da posla sam spavati i sanjati da je sve u redu... Subota: Bilo je oko podne, Jordovi starci su mi poslali poruku da ga idu skupit s aerodroma, dok sam se ja taman vracala s moje smjene na poslu. Dosla sam doma,a oni su dosli pola sata kasnije. Ja sam se grizla... Cula sam suskanje i tihe glasove u kuhinji: "Good luck!". Ja sam bila gore na prvom katu, u nasoj sobi, on je usao, a ja sam samo pala na njega i zagrlila ga. Stajali smo tako minut, dva. Onda se okrenuo prema meni i rekao: Him:"I have to speak to you" Me:" What?" Him:" I have something to tell you" Me: (my heart froze)... Him: I have broken your new phone that your dad has given to you last month.( I have two phones, one english, one croatian, cos Im home quite a lot) Me:" What, my dad gave me that really expensive phone, not even a month ago, OMG I am gonna kill you) Him:" That that means you are not gonna mearry me?" Me: " Never, you are such a jerk!" Me walking away in the strop, him pulling me down and getting on one knee.. Him: " Not even if I give you a ring? Would you marry me?" My heart start racing..."Da, da, I mean I Will, I do!" I onda je stavio prsten na moj prst. Bilo je tocno onakav kako sam ga zamisljala, a svi vi koji pratite moj blog, znate kako izgleda....a ako ne pogledajte u prijasnjim postovima. Prsten je bio malo pre velik, ocito moj dragi misli da sam fatty, ko sto i jesam...no rekao je :"Ne brini, vec sam zvao trgovinu, i rekli su da ga mogu resajzati odmah danas, amo u Bourne End(malo mjestasce odmah do Cookhama!" Ja:" Amo, hocu da ga imam i cijenim cijeli dan!" On: "( u autu) Moram ti nesto reci...i molim te nemoj se prepasti. Ja:" Znam, skoro si umro sinoc!" (mrtva hladna) On: Koci auto, zaustavlja na sred ceste(jako oprezno, moram reci, salim se, da je netko bio iza nas hebo bi nam nanu) On:"Kako????" Ja: " Znam vec dosta dugo, zato nisam htjela da putujes, jer sam znala" Ali nisam znala da ce ovako zavrsiti..." Nastavili smo se voziti u poznatom smjeru, u sutnji obadvoje, ja sam briznula u plac tu i tamo, al to je nista spramu onome sto smo oboje djelili taj trenutak...nista....osim sporazumijevanja... Prsten smo resajzali, a ja svoj rodenan provela u placu i smijehu, nisam znala sto bi htjela taj dan, no dan danas...mislim da je dan bio svrasen,osim mog vjencanja, dan za pamcenje...jer tad smo tek pocinjali... Da da moja prosidba je bila jedna od romanticnijih... Stay tuned, cos I am coming soon, a za to dokazat evo par slikica a vise dolazi.... Vasa Pinkica

- 21:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #